Historijski Isus
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pojam istorijski ili historijski Isus se odnosi na naučnu rekonstrukciju života Isusa iz Nazareta.[1] Ova rekonstrukcija se temelji na istorijskim metodama, uključujući kritičku analizu tekstova evanđelja kao primarnih izvora za njegovu biografiju, zajedno sa razmatranjem istorijskog i kulturnog konteksta u kojem je živeo.[2]
Isus iz Nazareta (izvorno Ješua ha-Nozri[3][4]) je bio duhovni učitelj iz Galileje koji je učio ljude principima spasenja, večnog života i kraljevstva božjeg.[5] Ješua je bio pobožni Jevrejin čvrsto ukorenjen u judaizmu svog doba[6], u vreme mesijanskih i apokaliptičnih očekivanja Drugog hrama.[7][8] Krstio ga je Jovan Krstitelj, apokaliptični propovednik čije je učenje verovatno sledio[6], da bi kasnije, pošto je Jovan pogubljen, započeo sopstvenu propoved po Galileji, oko dve ili tri godine pre sopstvene smrti. Isus je propovedao povratak Bogu, jednostavan život i odbacivanje materijalnog bogatstva. Pričao je iznenađujuće i originalne parabole, mnoge od njih o dolasku nebeskog carstva.[9] Neki naučnici opisuju njegovo nebesko carstvo kao moralno, a neki kao apokaliptično.[10]
Skoro da ništa nije poznato o Isusovom životu pre njegovog javnog delovanja.[6] Isus je slao učenike da leče i propovedaju vladavinu neba.[11] Kasnije je sa učenicima išao za Jerusalim, tada deo Rimske Judeje, gde je izazvao nerede u Hramu.[7] Bilo je to za vreme pashe, kada su političke i verske prilike bile napete Jerusalimu.[7] Jevanđelja prenose da su ga stražari hrama (verovatno sadukeji) uhapsili i predali rimskom guverneru Pontiju Pilatu na pogubljenje. Pokret koji je Isus započeo je preživeo njegovu smrt. Nastavili su ga njegov brat Jakov Pravedni i apostoli koji su proglasili Isusovo uskrsnuće.[12] Nakon razlaza sa rabinskim judaizmom, pokret se razvio u rano hrišćanstvo. Vremenom je Isus postao najuticajnija ličnost svetske istorije, ili bar istorije zapadnog sveta.[13]
Potraga za istorijskim Isusom je započela u doba prosvetiteljstva i počiva na pretpostavci da Novi zavet ne prenosi nužno realne istorijske podatke o Isusovom životu, već mitologizovanu sliku. Nasuprot istorijskog Isusa, takav biblijski opis se često naziva "Hristom vere". Pored Novog zaveta, podaci o Isusovom životu se temelje i na drugim starim zapisima. Tako se slika o istorijskom Isusu nadopunjava sa svakim otkrićem novih materijala (poput velikog otkrića biblioteke Nag Hamadi u 20. veku). Svrha istraživanja je prikupljanje građe iz različitih izvora i njihovo kritičko slaganje u jedinstvenu sliku Isusa.[14][15] Upotreba pojma istorijski Isus implicira da će se osoba rekonstruisana na taj način razlikovati od one prikazane u zaključcima vaseljenskih sabora (tzv. „dogmatski Hrist“).[16] Mišljenja se dosta razlikuju o tome koliko čvrstih istorijskih činjenica zaista postoji o Isusu, kao i koliko hrišćanska vera dobija ili gubi pronalaženjem takvih činjenica.[6]