Božje kraljevstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Božje kraljevstvo, božje carstvo (grčki: Βασιλεία τοῦ Θεοῦ - Basileia tou Theou[1]) ili carstvo nebesko, nebesko kraljevstvo (grčki: Βασιλεία τῶν Ουρανῶν - Basileia tōn Ouranōn) ili carstvo oca[2] je središnja tema Isusova propovijedanja i jedan od osnovnih pojmova hrišćanske teologije.
Dio serije članaka na temu | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Isus Hristos Osnove Historija
Teologija Biblija |
Izraz se u Novom zavjetu pominje preko 100 puta, te je gotovo uvek definiran parabolom. Prema Isusu Kristu, Kraljevstvo Božje je u ljudima[3], dostiže se kroz razumijevanje,[4] duhovni preporod,[5] postajanjem nalik detetu[6] i činjenjem Božje volje.[7]
Isus je propovijedao blizinu carstva božjeg i poučavao ljude da u njegovom djelovanju vide početak tog novog stanja.[8] On u svojim parabolama poredi carstvo božje sa zrnom gorušice, biserom, devojkama, sinovima, kvascem, radnicima u vinogradu, rastom semena, skrivenim blagom, velikom gozbom, praznim ćupom i tome slično.
Kraljevstvo Božje nije politički sustav ili geografski prostor pod vlašću kralja, već odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno.[9] Neki naučnici tumače Isusovo nebesko carstvo kao moralno, a neki kao apokaliptično.[10]
Prema evanđelju, "Carstvo nebesko s naporom se osvaja, i podvižnici ga zadobijaju" (Mt 11,12).