Umor materijala
From Wikipedia, the free encyclopedia
Umor materijala ili zamor materijala je pojava postupnog oštećenja materijala usled dugotrajnih periodičnih promenjivih opterećenja (naprezanja). Umor materijala nastaje uglavnom kod dinamički napregnutih konstrukcija. Prilikom dinamičkog opterećenja, materijal će puknuti pri znatno manjim naprezanjima od maksimalne zatezne čvrstoće (), pa čak i granice razvlačenja (σ0,2). Otpornost materijala prema dinamičkom ili cikličkom (oscilovanje) naprezanju naziva se dinamička izdržljivost materijala. Najveće naprezanje, po apsolutnoj vrednosti, koje materijal može podneti pri neograničenom broju ciklusa za dati koeficijent asimetrije i oblik opterećenja uzorka, naziva se trajna dinamička čvrstoća materijala. Trajna dinamička čvrstoća još se naziva i dinamička izdržljivost ili trajna oscilatorna čvrstoća.
Oko 80 do 90% svih lomova materijala ima svojstvo loma od umora materijala. Uticaj promenjivih opterećenja može biti praćen i visokim ili niskim temperaturama, i istovremenim delovanjem agresivnih medija (npr. morska voda). Početne ili inicijalne pukotine koje nastaju kod umora materijala su najoštrije prirodne pukotine koje se teško mogu otkriti pre loma. Lom usled umora materijala počinje na mestu najveće koncentracije naprezanja.[1]