Stimulisana emisija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stimulisana emisija je proces kojim upadni foton specifične frekvencije može da formira interakciju sa pobuđenim atomskim elektronom (ili drugim pobuđenim molekularnim stanjem), uzrokujući da on padne na niži energetski nivo. Oslobođena energija prenosi se u elektromagnetno polje, stvarajući novi foton sa fazom, frekvencijom, polarizacijom i pravcem kretanja koji su identični fotonima upadnog talasa. To je u suprotnosti sa spontanom emisijom, koja se javlja u nasumičnim intervalima bez obzira na elektromagnetno polje okoline.
Proces je identičan po formi sa atomskom apsorpcijom u kojoj energija apsorbovanog fotona uzrokuje identičan ali suprotan atomski prelaz: sa nižeg na viši energetski nivo. U normalnim medijumima pri toplotnoj ravnoteži, apsorpcija premašuje stimulisanu emisiju, jer ima više elektrona u nižim energetskim stanjima nego u višim energetskim stanjima. Međutim, kada je prisutna inverzija populacije, stopa stimulisane emisije premašuje brzinu apsorpcije i može se postići neto optička amplifikacija. Takav pojačavački medijum, zajedno sa optičkim rezonatorom, u srcu je lasera ili masera. U odsustvu povratnog mehanizma, laserski pojačivači[1][2] i superluminescentni[3] izvori takođe deluju na bazi stimulisane emisije.