Sanitacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sanitacija se odnosi na javnozdravstvene uslove povezane sa čistom pitkom vodom i adekvatnim tretmanom i odlaganjem ljudskih izlučevina i kanalizacije.[1] Sprečavanje ljudskog kontakta s izmetom deo je sanitarne zaštite, kao i pranje ruku sapunom. Sanitarni sistemi imaju za cilj da zaštite zdravlje ljudi pružajući čisto okruženje koje će zaustaviti prenošenje bolesti, naročito fekalno-oralnim putem.[2] Na primer, dijareja, glavni uzrok neuhranjenosti i zaostalog rasta kod dece, može se smanjiti sanitacijom.[3] Postoje mnoge druge bolesti koje se lako prenose u zajednicama koje imaju nizak nivo sanitacije, kao što su askarijaza (tip infekcije crevnim glistama ili helmintijaza), kolera, hepatitis, polio, šistozomijaza, trahoma, i niz drugih.
Postoji niz sanitarnih tehnologija i pristupa. Neki primeri su potpuna komunalna sanitacija, sanitacija bazirana na kontejnerima, ekološka sanitacija, urgentna sanitacija, terenska sanitacija i održiva sanitacija. Sanitarni sistem obuhvata prihvatanje, skladištenje, transport, tretman i odlaganje ili ponovnu upotrebu ljudskih izlučevina i otpadnih voda.[4] Aktivnosti ponovne upotrebe unutar sistema sanitacije mogu se usredsrediti na nutrijente, vodu, energiju ili organske materije sadržane u izlučevinama i otpadnim vodama. To se naziva „sanitarnim lancom vrednosti” ili „sanitarnom ekonomijom”.[5][6]
Nekoliko sanitarnih „nivoa” se koristi za poređenje stepena sanitarnih usluga unutar pojedinih zemalja ili širom zemalja.[7] Sanitaciona lestvica koja je definisa Zajedničkim programom nadgledanja za 2016. godinu počinje od otvorene defekacije i kreće se naviše koristeći izraze „nepoboljšani”, „ograničeni”, „osnovni”, pri čemu je najviši nivo „bezbedno upravljan”.[7] Ovo se posebno odnosi na zemlje u razvoju.
Ljudsko pravo na vodu i sanitaciju priznala je Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija 2010. godine. Sanitacija je globalni razvojni prioritet i predmet Cilja 6 održivog razvoja.[8] Procena JMP-a za 2017. godinu navodi da 4,5 milijardi ljudi trenutno nema bezbedno upravljanje sanitacijom.[8] Nedostatak pristupa sanitaciji utiče ne samo na javno zdravlje, već i na ljudsko dostojanstvo i ličnu sigurnost.