Računarstvo u oblaku
From Wikipedia, the free encyclopedia
Računarstvo u oblaku (engl. ) predstavlja isporuku računarskih resursa i skladišnih kapaciteta[1] kao uslugu za heterogenu grupu krajnjih korisnika[2]. Koncept računarstva u oblaku se oslanja na deljenje resursa preko mreže, najčešće Interneta[3]. Krajni korisnici pristupaju aplikacijama u oblaku preko veb pregledača ili desktop aplikacije na mobilnom telefonu, dok se softver i korisnički podaci nalaze na serverima na udaljenoj lokaciji[4].
Postoje tri osnovna tipa računarstva u oblaku[5]
- Softver kao usluga, (engl. )
- Platforma kao usluga, (engl. )
- Infrastruktura kao usluga, (engl. )
Osnovu računarstva u oblaku čini konvergentna infrastruktura, koju čine različite IT tehnologije povezane u jednu logičku i funkcionalnu celinu, kao apstrakcija fizičkih resursa virtuelizacijom, kao i deljenje resursa[6]. U modelu računarskog oblaka razlikujemo dva odvojena dela sistema: eksterni (engl. ), koji je korisnički deo i obuhvata sve delove infrastrukture koji su pod kontrolom korisnika kao i sam način pristupa korisnika usluzi i zadnji deo (engl. ), koji obuhvata infrastrukturu klaud provajdera. Zagovornici računarskog oblaka tvrde da ovaj model dozvoljava peduzećima da podignu i koriste aplikacije mnogo brže, sa boljom kontrolom i manje održavanja, što omogućava IT sektoru preduzeća da brže i efikasnije ispuni promenjive i nepredvidive zahteve poslovanja.