Proteinska kinaza C
From Wikipedia, the free encyclopedia
Proteinska kinaza C, takođe poznata kao PKC (ЕЦ 2.7.11.13), je familija enzima koji kontrolišu dejstvo drugih proteina putem fosforilacije hidroksilnih grupa serinskih i treoninskih aminokiselinskih ostataka tih proteina. PKC enzimi se aktiviraju signalima poput povećanja koncentracije diacilglicerola ili 2+. PKC enzimi imaju važnu ulogu u nekoliko kaskada prenosa signala.
Proteinska kinaza C | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||
EC broj | 2.7.11.13 | ||||||||
Baze podataka | |||||||||
IntEnz | IntEnz pregled | ||||||||
BRENDA | BRENDA pristup | ||||||||
ExPASy | NiceZyme pregled | ||||||||
KEGG | KEGG pristup | ||||||||
MetaCyc | metabolički put | ||||||||
PRIAM | profil | ||||||||
Strukture PBP | RCSB PDB PDBe PDBj PDBsum | ||||||||
|
PKC familija sadrži deset izoenzima.[1] Oni se dele u tri potfamilije, na osnovu njihovih sekundarnih glasnika: konvencionalna (ili klasična), nova i atipična.[2] Konvencionalni (c)PKC enzimi su izoforme α, βI, βII, i γ. Njima je za aktivaciju potreban 2+, diacilglicerol (DAG), i fosfolipid kao što je fosfatidilserin. Novi (n)PKC proteini su δ, ε, η, i θ izoforme, i njima je potreban DAG, ali ne 2+. Konvencionalni i novi PKC enzimi su aktivirani istim putem prenosa signal kao fosfolipaza C. Za razliku od njih, atipični (a)PKC enzimi (protein kinaza Mζ i ι / λ izoforme) nisu zavisni od 2+ i diacilglicerola. Termin „protein kinaza C“ se obično odnosi na celu familiju.