Pneumotoraks
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pneumotoraks, „pucanje pluća“, (лат. ), je bolest pluća koja nastaje zbog nakupljanja vazduha u pleuralnoj šupljini, kao posledica prekida kontinuiteta listova plućne maramice (tanke opna koja obavija oba plućna krila i sastoji se od dva lista, od kojih je jedan srastao sa plućima, a drugi sa zidom grudnog koša). To ima za posledicu nastaje neznatna, ili veće, direktne komunikacija između bronha, odnosno alveola i pleuralne šupljine i sakupljanje vazduha, ili vazduha pomešanog sa krvnom tečnosti, u intrapleuralnom prostoru. Iako se pleuropulmonalna fistula uspostavlja prsnućem visceralne pleure, spontani pneumotoraks se smatra oboljenjem pluća, a ne pleure, (Egnel 1966, Geisler 1976, Maason 1972, Schott 1972, Velojić 1977).
Pneumotoraks | |
---|---|
Ventilni pneumotoraks | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | urgentna medicina, hirurgija |
Patient UK | Pneumotoraks |
Kad nastane komunikacija (fistula) između alveole ili zida grudnog koša i pleuralne šupljine, dolazi do izjednačavanja atmosferskog i intrapleuralnog pritiska, a elastična sila pluća, kojoj se više ne suprotstavlja negativni intrapleuralni pritisak, izaziva kolaps plućnog parenhima. Zavisno od porasta pritiska u pleuralnom prostoru, plućni parenhim može kolabirati delimično, (parcijalni pneumotoraks) ili potpuno, (kompletni pneumotoraks).
Osim spontani, pneumotoraks prema nastanku može biti: traumatski (spoljni i unutrašnji),[1] i arteficijalni (dijagnostički i terapeutski). Zavisno od širine i lokalizacije sraslina između visceralne i parijetalne pleure, koje sprečavaju potpun kolaps pluća, pneumotoraks može biti: totalni, odnosno parcijalni, jednostrani ili obostran, a u odnosu na stanje bronhopulmonalne fistule: zatvoren, otvoren i ventilni.