Neorganski polimer
From Wikipedia, the free encyclopedia
Neorganski polimeri su polimeri sa skeletalnom strukturom koja ne sadrži atome ugljenika u osnovi.[1] Polimeri koji sadrže neorganske i organske komponente ponekad nazivaju hibridnim polimerima,[2] i znatan deo neorganskih polimera su hibridni polimeri. Jedan od dobro poznatih primera je polidimetilsiloksan, koji se naziva i silikonskom gumom. Neorganski polimeri imaju izvesna svojstva koja se ne sreću kod organskih materijala, uključujući fleksibilnost na niskim temperaturama, električnu provodljivost, i nezapaljivost.[3] Neorganski polimeri su uglavnom jednodimenzionalni. Oni nisu ekstenzivno unakrsno povezani materijali kao što su silikatni minerali. Neorganski polimeri sa podesivim ili responzivnim svojstvima se ponekad nazivaju pametnim neorganskim polimerima. Specijalna klasa neorganskih polimera su geopolimeri, koji mogu da budu antropogeni, ili da se javljaju u prirodi.