Minski kineski jezici
From Wikipedia, the free encyclopedia
Min (uprošćeni kineski: 闽语; tradicionalni kineski: 閩語; pinjin: Mǐn yǔ; POJ: Bân gú; BUC: Mìng ngṳ̄) široka je grupa sintičkih jezika koje govori oko 30 miliona ljudi u provinciji Fuđen, kao i potomci kolonista koji govore Min na poluostrvu Lejdžou i Hajnan, ili asimilirani starosedeoci Čaošana, delova Džungšana, tri okruga u južnom Vendžou, arhipelaga Džoušan, i Tajvan.[1] Ime je izvedeno iz reke Min u Fuđenu, što je ujedno i skraćeni naziv provincije Fuđen. Min varijeteti nisu međusobno razumljivi, niti sa bilo kojim drugim varijetetom kineskog jezika.
Min | |
---|---|
Miin 閩語 / 闽语 | |
Etnička pripadnost | Teočev narod, Hoklo narod, Fudžou narod, Putjen narod, Hajnan narod, itd |
Geografska distribucija | Kontinentalna Kina: Fuđen, Guangdung (oko Čaodžou-Šantou i Lejdžou poluostrva), Hajnan, Džeđang (Šengsi, Putuo i Cangnan), Tajvan; prekomorske kineske zajednice u Jugoistočnoj Aziji i severoistoku Sjedinjenih Država |
Lingvistička klasifikacija | Sino-Tibetan |
Rane forme | Starokineski
|
Proto-jezik | Protominski |
Potpodele |
|
ISO 639-6 | mclr |
Lingvasfera | 79-AAA-h to 79-AAA-l |
minn1248 | |
Raspodela minskih jezika |
Među prekomorskim kineskim stanovništvom u jugoistočnoj Aziji ima mnogo govornika minskog kineskog. Najrasprostranjeniji varijetet minskog kineskog jezika izvan Fuđena je južni minski (Min Nan), takođe poznata kao hokiensko-tajvanski (koja uključuje tajvanski i amojski).
Mnogi minski jezici zadržali su značajna svojstva starokineskog jezika, a postoje lingvistički dokazi da nisu svi minski varijeteti direktno poreklom od srednjokineskog iz dinastija Suej-Tang. Veruje se da minski jezici predstavljaju značajan lingvistički supstrat iz jezika stanovnika regiona pre njegove sinizacije.