Medicina starog Rima
From Wikipedia, the free encyclopedia
Medicina starog Rima ili medicina Antičkog Rima obuhvata istorijsko razdoblje koje se poklapa sa periodom civilizacije koja je nastala od grada-države osnovanog na Apeninskom poluostrvu po tradiciji koju nam prenosi Tit Livije 753. p. n. e. do ogromnog carstva koje je okruživalo Sredozemno more.[1] Tokom svog postojanja, rimska civilizacija, a sa njom i njena medicina, prešla je put od monarhije, republike sa kombinacijom oligarhije i demokratije, do autokratskog carstva. Rimska civilizacija koja je dominirala zapadnom Evropom i područjima oko Sredozemnog mora putem osvajanja i asimilacije, u medicini nije ostavili ništa svoje sopstveno, jer je Rimljanima mnogo vekova bilo ispod časti da se bave medicinom.[2]
O starorimskoj medicini može saznati iz dostupnih pisanih izvora, nadgrobnih spomenika (лат. ) osoba koje su se u tom periodu bavile lečenjem, kao i analizom brojnih medicinskih sredstava i materijala od kojih su izrađivani tadašnji medicinski, pre svega hirurški instrumenti (ne tako retko slični današnjim, medicinskim instrumentima).[3]
Na području medicine Rimljani nisu ostavili ništa svoje sopstveno, a naučne medicine kod njih nije dugo ni bilo. Medutim Ono što su Rimljani stvorili u oblasti javnog zdravstva i sanitarnog zakonodavstva niko nije stvorio sve do novog veka.[4]