Iznuda
From Wikipedia, the free encyclopedia
Iznuda je sticanje koristi prinudom. U većini jurisdikcija iznuda predstavlja krivično delo, i veći deo ovog članka bavi se takvim slučajevima. Pljačka je najgori oblik iznude.
Iznuda se ponekad naziva „zaštitnim reketom”, jer reketari često svoje zahteve izriču kao plaćanje za „zaštitu” od (stvarnih ili hipotetičkih) pretnji neodređenih drugih strana; mada je često, i gotovo uvek, takva „zaštita” jednostavno uzdržavanje od štete od iste strane, i takva se podrazumeva u ponudi „zaštite”. Iznuđivanje se često praktikuje od strane organizovanog kriminala. U nekim nadležnostima stvarno ostvarivanje koristi nije potrebno za počinjenje krivičnog dela, a pretnja nasiljem koja se odnosi na zahtev za plaćanjem novca ili imovine radi zaustavljanja budućeg nasilja dovoljna je za počinjenje krivičnog dela.[1] Dejstvo se odnosi ne samo na iznudu ili zahtevanje i pribavljanje nečega silom,[2] već dodatno, u svojoj formalnoj definiciji, znači nanošenje nečega poput bola i patnje ili prisiljavanje nekoga da trpi nešto neprijatno.[3]
Termin iznuda se često metaforički koristi za lihvarstvo ili uvećavanje cena, mada se ta dela pravno ne smatraju iznudom. Takođe se često koristi slobodno da bi se uputilo na svakodnevne situacije u kojima se jedna osoba oseća zaduženom protiv svoje volje, drugoj, da bi dobila esencijalnu uslugu ili izbegla pravne posledice. Ni iznuda, ni ucena, ne zahtevaju pretnju krivičnim delom, poput nasilja, samo pretnju koja se koristi za izmamljivanje radnji, novca ili imovine od objekta iznude. Takve pretnje uključuju podnošenje prijave (istinite ili ne) kriminalnog ponašanja policiji, otkrivanje štetnih činjenica (kao što su slike predmeta iznude u kompromitujućem položaju), itd.[1]