Irving Talberg
From Wikipedia, the free encyclopedia
Irving Grant Talberg (30. maj 1899 – 14. septembar 1936) bio je američkim filmski producer tokom ranih godina pokretnih slika. Zvali su ga „čudesni dečak” zbog njegove mladosti i sposobnosti da odabira scenarije, bira glumce, skuplja produkcijsko osoblje i pravi profitabilne filmove, uključujući Grand hotel, Kineska mora, Kamelije, Pobuna na brodu Baunti i Dobra zemlja. Njegovi su filmovi oblikovali međunarodno tržište, „projektujući zavodljivu sliku američkog života koji je zasijao vitalnošću i ukorenio se u demokratiji i ličnoj slobodi”, kaže biograf Roland Flamini.[1]:3
Rođen je u Bruklinu u Njujorku, i kao dete je oboleo od urođene srčane bolesti za koju su lekari rekli da će ga usmrtiti pre nego što navrši trideset godina. Nakon završetka srednje škole, tokom dana je radio kao prodavac, a da bi stekao neke radne veštine, pohađao je noćne časove kucanja i stenografije. Potom je pronašao posao kao sekretar u kancelariji Univerzal studija u Njujorku, a kasnije je postavljen za menadžera studija u njihovoj lokaciji u Los Anđelesu. Tamo je nadgledao produkciju stotina filmova tokom svoje tri godine sa tom kompanijom. Među filmovima koje je produkovao bio je Grbavac Notr Dama.
U Los Anđelesu se kao partner pridružio novim studiju Luisa B. Majera, i nakon što se spojio sa dva druga studija, i pomogao u stvaranju Metro-Goldvin-Majera (MGM). On je postao šef proizvodnje MGM-a 1925. godine, u svojoj dvadeset šestoj godini, pomažući MGM-u da postane najuspešniji studio u Holivudu. Tokom svojih dvanaest godina rada sa MGM-om, sve do rane smrti u 37. godini, produkovao je četiri stotine filmova, od kojih je većina nosila njegov otisak i inovacije, uključujući konferencije o pričama sa piscima, predpremijerna prikazivanja kako bi se prikupili rani povratne informacije, i opsežno ponovno snimanje scena radi poboljšanje filma. Pored toga, on je publici predstavio horor filmove i bio je koautor „Produkcijskog kodeksa”, smernice o moralnosti koji su sledeli sve studiji. Tokom 1920-ih i 1930-ih sintetisao je i spojio svet scenske drame i književne klasike sa holivudskim filmovima.
Talberg je stvorio brojne nove zvezde i negovao njihov scenski imidž. Među njima su bili Lon Čejni, Ramon Novaro, Džon Gilbert, Džoun Kraford, Klark Gejbl, Džin Harlou, Volas Biri, Luiza Rajner, Greta Garbo, Lajonel Barimor i Norma Širer, koja mu je postala supruga. Imao je sposobnost kombinovanja kvaliteta sa komercijalnim uspehom i zaslužan je za usklađivanje svojih umetničkih težnji sa zahtevima publike. Nakon njegove smrti, holivudski producenti su izjavili da je on „najvažnija figura u istoriji filmova na svetu.” Predsednik Ruzevelt je napisao: „Svet umetnosti je siromašniji zbog preminuća Irvinga Talberga. Njegovi visoki ideali, uvid i mašta ušli su u proizvodnju njegovih remekd dela.” Memorijalnom nagradom Irvinga G. Talberga, koju Akademija za filmsku umetnost i nauku periodično dodeljuje od 1937. godine, nagrađuju se producenti čija dela odražavaju konstantno visoko kvalitetne filmove.[2]