Gel
From Wikipedia, the free encyclopedia
Gel je čvrst želatinozni mekani materijal koji može da ima svojstva u opsegu od mekog i slabog do tvrdog i žilavog.[1][2] Gelovi su definisani kao znatno razblaženi umreženi sistem, koji ne manifestuje protok kad je u stabilnom stanju.[3] Po težini, gelovi su uglavnom tečni, ali se ponašaju kao čvrste materije zbog trodimenzionalne unakrsno povezane mreže unutar tečnosti. To umrežavanje unutar tečnosti daje gelu njegovu strukturu (tvrdoću) i doprinosi njegovj adhezionoj lepljivosti. Na taj način gelovi su disperzija molekula tečnosti unutar čvrste supstance u kojoj su tečne čestice raspršene u čvrstom mediju. Reč gel je skovao škotski hemičar iz 19. veka, Tomas Graham, skraćujući reč (želatin).[4]
Gel: Nefluidna koloidna mreža ili polimerna mreža koja je proširena kroz celokupnu zapreminu fluida.[5][6]
Napomena 1: Gel ima konačan, obično prilično mali napon popuštanja.
Napomena 2: Gel može da sadrži: () mrežu kovalentnog polimera, npr. mrežu formiranu umrežavanjem polimernih lanaca ili nelinearnom polimerizacijom; () polimerne mreže formirane putem fizičke agregacije polimernih lanaca, što je uzrokovano vodoničnim vezama, kristalizacijom, formiranjem heliksa, kompleksiranjem, itd, što rezultira regionima lokalnog poretka koji deluju kao tačke umrežavanja. Nastala nabubrela mreža može se nazvati „termoreverzibilnim gelom” ako su područja lokalnog poretka termički reverzibilna; (iii) polimerne mreže formirane putem staklenih tačaka spajanja, npr., na bazi blok kopolimera. Ako su tačke spajanja termički reverzibilni staklasti domeni, rezultujuća nabubrela mreža takođe se može nazvati termoreverzibilnim gelom; () lamelarne strukture uključujući mezofaze[7] definišu lamelarni kristal, npr. sapunski gelovi, fosfolipidi i gline; () neuređene strukture čestica, npr. flokulentni talog koji se obično sastoji od čestica velike geometrijske anizotropije, kao što je u gelovima i globularnim ili fibrilarnim proteinskim gelovima.
Napomena 3: Ispravljeno iz,[8] gde je definicija data preko svojstva identifikovanog u napomeni 1 (iznad), a ne strukturnih karakteristika koje opisuju gel.Hidrogel: Gel u kome je sredstvo za bubrenje voda.
Napomena 1: Mrežna komponenta hidrogela je obično polimerna mreža.
Napomena 2: Hidrogel u kome je mrežna komponenta koloidna mreža može se nazivati akvagel.[9]Kserogel: Otvorena mreža formirana uklanjanjem svih sredstava za bubrenje iz gela.[10]
Napomena: Primeri kserogela obuhvataju silika gel i isušene, kompaktne makromolekularne strukture, kao što su želatin ili guma. Detaljnije definicije su dostupne u literaturi.[11]