Elektrokardiogram
From Wikipedia, the free encyclopedia
Elektrokardiogram (EKG ili ECG) je grafički i/ili elektronski prikaz rezultata elektrokardiografije – procesa snimanja električne aktivnosti srca tokom perioda u kojem su prikopčane elektrode na određena mesta kože. One otkrivaju sitne električne promene na koži koje nastaju iz srčanomišićnih elektrofizioloških obrasca depolarizacije u svakom srčanom ciklusu. To je test koji se u kardiologiji vrlo često obavlja.[1][2][3][4][5]
Elektrokardiografija | |
---|---|
ICD-10-PCS | R94.31 |
ICD-9-CM | 89.52 |
MeSH | D004562 |
MedlinePlus | 003868 |
U konvencionalnom 12-kanalnom EKG-u, postavlja se 10 elektroda – na ekstremitetima pacijenta i na površini grudnog koša. Ukupne veličine električnog potencijala srca se zatim mere iz 12 različitih uglova („vodova”), a snima se u određenom vremenskom periodu (obično 10 sekundi). Na taj način, ukupna veličina i smer električne depolarizacije srca uhvaćeni su u svakom trenutku tokom srčanog ciklusa.[6] Grafikon napona u odnosu na vreme koje proizvodi ovaj neinvazivni medicinski postupak naziva se elektrokardiogram.[7]
Tokom svakog otkucaja, zdravo srce ima urednu progresiju depolarizacije koja počinje u pejsmejker ćelijama u sinoatrijskom čvoru. Zatim se širi se kroz pretkomoru, prolazi kroz AV čvor dole u Hisov snop i u Purkinjeova vlakna, pa se rasprostire i na levu stranu širom komora. Ovaj redovni obrazac depolarizacije dovodi do karakterističnog EKG traga. Za obučene kliničare, EKG daje veliku količinu informacija o strukturi srca i funkciji provođenja u njegovom električnom sistemu.[8] Između ostalog, EKG može se koristiti za merenje stope i ritma otkucaja srca, veličine i položaja srčanih komora, prisustvo oštećenja mišićnih ćelija srca ili sistema provođenja, efekta srčanih lekova i funkcije ugrađenih pejsmejkera.[9]