Džon Vesli
From Wikipedia, the free encyclopedia
Džon Vesli (/ˈwɛsli/;[1] 28. jun 1703 — 2. mart 1791) bio je engleski klerik, teolog i evanđeslista, koji je bio lider pokreta obnove unutar Crkve Engleske poznatog kao metodizam.[2] Društva koja je osnovao postala su dominantan oblik nezavisnog metodističkog pokreta koji traje do danas.
Velečasni Džon Vesli | |
---|---|
Puno ime | John Wesley |
Ime po rođenju | John Wesley |
Datum rođenja | (1703-06-28)28. јун 1703. |
Mesto rođenja | Epvort, Linkolnšir Engleska |
Datum smrti | 2. mart 1791.(1791-03-02) (87 god.) |
Mesto smrti | London Velika Britanija |
Prebivalište | Engleska |
Državljanstvo | britansko (englesko do 1707) |
Univerzitet | Hrišćanska crkva, oksford i Linkoln koledž, Oksford |
Zanimanje |
|
Obrazovan u Čarterhausu i Hristovoj crkvi u Oksfordu, Vesli je izabran za stipendistu Linkoln koledža u Oksfordu 1726. godine i zaređen je za anglikanskog sveštenika dve godine kasnije. On je vodio „Sveti klub”, društvo formirano u svrhu proučavanja i ostvarivanja pobožnog hrišćanskog života; osnovao ga je njegov brat Čarls, a među članovima je bio i Džordž Vajtfild. Nakon neuspešne dve godine službe u Savani u koloniji Džordžija, Vesli se vratio u London i pridružio se verskom društvu koje su vodili moravski hrišćani. Dana 24. maja 1738. doživeo je ono što se naziva jevanđeoskim obraćenjem, kada je osetio da mu je „srce neobično zagrejano”. Potom je napustio Moravce, započevši sopstveno služenje.
Ključni korak u razvoju Veslijeve svešteničke službe bilo je, poput Vajtfilda, putovanje i propovedanje na otvorenom. Nasuprot Vajtefildovom kalvinizmu, Vesli je prihvatio arminijanske doktrine. Putujući po Velikoj Britaniji i Irskoj, on je pomogao da se formiraju i organizuju male hrišćanske grupe koje su razvile intenzivnu i ličnu odgovornost, sledbeništvo i verske instrukcije; što je najvažnije, on je imenovao putujuće propovednike, nezaređene jevanđeliste koji bi se brinuli o tim grupama ljudi. Pod Veslijevom upravom, metodisti su postali lideri u mnogim društvenim temama dana, uključujući zatvorsku reformu i ukidanje ropstva.
Iako nije bio sistematski teolog, Vesli se zalagao za ideju hrišćanske savršenosti i bio je protiv kalvinizma, a naročito bio protiv njihove doktrine predodređenja. On je smatrao da su u ovom životu hrišćani mogli postići stanje u kojem je Božja ljubav „vrhovno vladala u njihovim srcima”, dajući im spoljašnju svetost. Njegov je jevangelizam, čvrsto utemeljen u sakramentalnoj teologiji, tvrdio da su milosna sredstva način na koji Bog posvećuje i pretvara vernika, podstičući ljude da lično dožive Isusa Hrista. Veslijeva učenja, zajednički poznata kao Veslijevska teologija, i dalje su u osnovi doktrina metodističkih crkava.
Tokom svog života, Vesli je ostao unutar uspostavljene Crkve Engleske, insistirajući na tome da se metodistički pokret dobro uklapa u njenu tradiciju.[3] U njegovom ranom služenju, Vesliju je bilo zabranjeno propovedanje u mnogim župnim crkvama, a metodisti su bili progonjeni; kasnije je postao široko poštovan i do kraja života je opisan kao „najvoljeniji čovek u Engleskoj”.[4] Godine 2002, postavljen je 50. mesto u BBC anketi za 100 najvećih Britanaca.[5]