Anri Kristof
From Wikipedia, the free encyclopedia
Anri Kristof[1] (франц. ; 6. oktobra 1767 - 8. oktobra 1820) bio je ključni vođa Haićanske revolucije i jedini monarh Kraljevine Haiti.
Kristof je bio bivši rob bambarske nacionalnosti u zapadnoj Africi, i možda igbanskog porekla.[2] Počevši od ustanka robova 1791. godine, on se popeo na vlast u redovima haićanske revolucionarne vojske. Revolucija je uspela da stekne nezavisnost od Francuske 1804. godine. Godine 1805. učestvovao je u zauzimanju Santo Dominga (danas Dominikanska Republika), borišiv se pod vođstvom Žan-Žaka Desalina protiv francuskih snaga koje su koloniju stekle od Španije Bazelskim ugovorom.
Nakon ubistva Žan-Žaka Desalinaa, Kristof se povukao u mesto Plaine du Nord i osnovao zasebnu vladu. Dana 17. februara 1807. godine izabran je za predsednika države Haiti, kako je i nazvao to područje. Aleksandar Petion izabran je za predsednika na Jugu. Dana 26. marta 1811. godine, Kristof je osnovao kraljevstvo na severu, a kasnije je proglašen Anrijem I, kraljem Haitija. Takođe je stvorio plemstvo i svog zakonitog sina Žak-Viktora Anrija imenovao za princa i naslednika.
Poznat je po izgradnji Citadele Henri, danas poznate kao Citadele La Feriere, palate Sansusi, Kraljevske kapele Milot i brojnih drugih palata.[3] Pod njegovom politikom korveja ili prisilnog rada, Kraljevina je zarađivala prihode od poljoprivredne proizvodnje, pre svega šećera. Međutim, narod se suprostavio ovom sistemu. Postigao je dogovor sa Velikom Britanijom da poštuje njene karipske kolonije u zamenu za njihova upozorenja njegovoj vladi o bilo kakvim francuskim pomorskim aktivnostima koje prete Haitiju. Nepopularan, bolestan i plašeći se puča, izvršio je samoubistvo, dana 8. oktobra 1820. godine. Njegov sin i naslednik ubijen su 10 dana kasnije. General Žan-Pjer Bojer došao je na vlast i ponovo ujedinio sever i jug Haitija.