Đubrivo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Đubrivo ili gnojivo (u nekim krajevima takođe i đubre) je smeša materija koje se koriste u poljoprivredi ili vrtlarstvu za poboljšanje plodnosti zemljišta i rasta i razvića biljaka. Obično se primjenjuje na poljoprivrednim zemljištima.
Đubriva se grubo mogu podeliti na organska i neorganska (mineralna), gde je osnovna razlika izvor iz kojeg je đubrivo nastalo, a ne nužno sastav nutrijenata. Uz to, neretko se izdvajaju još dve veće grupe đubriva: bakterijska đubriva i stimulatori rasta.
Organska i neka neorganska đubriva dobijena iz ruda su se koristila vekovima, dok su hemijski sintetisana neorganska đubriva počela da se razvijaju tokom industrijske revolucije. Poboljšano razumevanje delovanja i početak upotrebe đubriva su bili važni koraci u pred-industrijskoj i zelenoj revoluciji 20. veka.
Đubriva tipično sadrže sledeće elemente (u varijabilnim proporcijama):
- tri primarna makronutrijenta: azot, fosfor i kalijum
- tri sekundarna makronutrijenta: kalcijum, sumpor, magnezijum
- mikronutrijente ili mineralne elemente u tragovima: bor, hlor, mangan, gvožđe, cink, bakar, molibden i selen.
Makronutrijenti su elementi koji se troše u većim količinama i prisutni su u tkivu biljaka u količini 0,2% do 4,0% (izraženo na suvu materiju). Mikronutrijenti se troše u manjim količinama i prisutni su u biljnom tkivu u količinama koje su reda veličine 5 - 200 ili manje od 0,02% suve mase đubriva.[1]