Zvonici u Francuskoj i Belgiji
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zvonici u Francuskoj i Belgiji su nenadmašiv skup od 56 tornjeva (Beffroi) u Belgiji i Francuskoj koji su dospjeli na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi, zbog svoje važnosti kao spomenika gradske neovisnosti od feudalnih i vjerskih utjecaja u flamanskoj povijesti, što je dovelo do visokog stupnja lokalne demokracije od velike važnosti za povijest čovječanstva[1].
Zvonici u Belgiji i Francuskoj | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Belgija • Francuska | |
Registriran: | 1999. (23. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, iv |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
UNESCO je na svoju listu upisao 32 zvonika kao lokalitet Belforti u Flandriji i Valoniji 1999., nakon tog su 2005. dodani zvonici Gembloux u istočnoj Valoniji (Belgija) i 23 zvonika pokrajina (régions) Nord-Pas-de-Calais i Picardie u sjevernoj Francuskoj. Iznimku čini zvonik gradske palače u Bruxellesu jer je on već prije bio na popisu svjetske baštine kao dio Velike palače.
Pored građanskih zvonika, poput zvonika gradskih palača, na popisu se nalaze i zvonici vjerskih građevina koji su također služili kao sat kule ili tornjevi za uzbunu: Gospina katedrala u Antwerpenu, Toranj sv. Rumbolde u Mechelenu i crkve sv. Leonarda u Zoutleeuwu – sve tri u flamanskom dijelu Belgije. Samo nekolicina je slobodno stojećih zvonika.