Zlatno doba poljskog alpinizma
Wikimedia:Kategorija / From Wikipedia, the free encyclopedia
Zlatno doba poljskog alpinizma pripada periodu kraja XX vijeka, kada su Poljaci svojim dostignućima dominirali u svijetu visokogorskog planinarstva, prvenstveno na vrhovima preko 8000 metara. Tokom 1980-ih i 1990-ih, poljski penjači dolazili su u velikom broju na himalajske planine u nadi da će osvojiti neki od najviših i najtežih vrhova na svijetu. Ne samo da su bili uspješni nego su i dominirali najvećim dijelom ove dvije dekade. Iz ove ambiciozne skupine mogu se izdvojiti pojedinci koji istovremeno predstavljaju i svjetske velikane: Andrzej Zawada, Wanda Rutkiewicz, Jerzy Kukuczka, Krzysztof Wielicki i Wojciech Kurtyka. Ti uspjesi, pomješani i sa tragedijama, donijeli su im reputaciju - Ledeni ratnici.[1]
Planinarstvo je dugi niz godina trpilo zbog teških sovjetsko - poljskih odnosa. Poljska je zemlja u kojoj postoji strast za planine, njihova sposobnost da se posvete penjanju, i da sve to prilagode političkoj i ekonomskoj situaciji u državi. Penjanje u zimskim uslovima sadrži veliku količinu patnje. Poljski penjači potpuno su se navikli na ovaj nivo napora (što su nazivali "umjetnošću patnje"), tokom velikog broja zimskih uspona na njihovim Tatrama.[2]
Otopljavanje u odnosima tokom 1960-ih godina između Hruščova i Gomulke dovesti će i do razvoja alpinizma. Otopljavanje odnosa olakšalo je putovanja i omogućilo penjačima pristup na vrhove do kojih ranije nisu imali pristup. Ostvarili su 10 prvih uspona na vrhove preko 8000 m. Najpoznatiji je svakako onaj prvi uspon na Mount Everest, u februaru 1980, pod vodstvom Andrzej Zawade, mentorom i inspiratorom poznate generacije poljskih penjača.
Tadašnja vlast je prepoznala potencijal svojih alpinista. Nadali su se da uspjesi penjača mogu biti iskorišteni kao političko sredstvo koje bi pomoglo u legitimiranju i jačanju podrške režimu, a istovremeno donijeti slavu Poljskoj. Penjačima je data velika podrška u njihovim naporima. Vremenom, kako je zajednica penjača rasla, formiran je značajan birokratski aparat koji se brinuo o organizaciji i finansiranju sve skupljih ekspedicija.
Ovakav pristup donio je Poljskoj slavu na međunarodnom nivou, ali alpinizam u Poljskoj je ostao nekomunistički, sa individualnim pristupom, što se kosilo sa socijalističkim poimanjem kolektivizma.