Timbuktu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Timbuktu (fr. , arap. , hebr. טימבוקטו) je grad u zapadnoafričkoj državi Mali s 32.414 stanovnika [1]. U ovom gradu je verski univerzitet Sankor (na kojem se proučava Kuran) i druge medrese. Grad je bio kulturni i duhovni centar odakle se islam širio u Afriku u 15. i 16. veku. Na ovo zlatno doba podsećaju tri džamije, Đingarejber, Sankore i Sidi Jahja, kojima, iako se konstantno uređuju i renoviraju, preti opasnost da nestanu u pustinji. Godine 1988. ovaj grad je Unesko uvrstio u listu svetske baštine.[2]
Timbuktu | |
---|---|
Džamija Sankora | |
Koordinate: 16°46′N 3°00′W | |
Država | Mali |
Prve naseobine | 10. stoljeće |
Vlast | |
- Gradonačelnik | Saïd Mahmoud |
Visina | 261 m |
Stanovništvo (2006.) | |
- Grad | 32.414 |
Karta | |
Timbuktu (Tombouctou) na karti Malija |
Timbuktu naseljavaju Songai, Tuarezi, Fulani i Mande. Grad se nalazi oko 15 km severno od reke Niger. Takođe se nalazi na raskršću transsaharskih trgovačkih puteva do Araouana. Timbuktu je bio (i još uvek je) važno istorijsko stovarište kamene soli poreklom iz Taghaze, a danas iz Taoudenija.
Geografski položaj Timbuktua učinio ga je prirodnim mestom susreta obližnjih zapadnosaharskih naroda i nomadskih berberskih i arapskih naroda sa severa. Duga istorija Timbuktua kao trgovačke stanice koja je povezivala zapadnu Afriku sa berberskim, arapskim i jevrejskim trgovcima iz severne Afrike, a time i posredno s trgovcima iz Evrope, dala mu je status mitskog grada.
Dugotrajan doprinos Timbuktua islamskoj i svetskoj civilizaciji je učenost. Pretpostavlja se da se u Timbuktuu nalazio jedan od prvih univerziteta na svetu. Od 14. veka, važne knjige su pisane i prepisivane u Timbuktuu, što je uspostavilo grad kao značajan centar pisane tradicije u Africi.