Tačka (geometrija)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tačka ili točka, u matematici, obično označava element nekog skupa nazvanog prostor.
- Za ostale upotrebe, v. Tačka (razvrstavanje).
Preciznije, u Euklidskoj geometriji, tačka je primitivni pojam na kojem je geometrija zasnovana. Bivajući primitivni pojam znači da tačka ne može biti definisana u smislu prethodno definisanih objekata. To jest, tačka je definisana jedino nekim osobinama, zvanim aksiomi koje mora zadovoljiti. Konkretno, geometrijska tačka nema bilo kakvu dužinu, površinu, volumen, ili bilo koju dimenzionalnu karakteristiku. Česta interpretacija je da je koncept tačke trebao uhvatiti pojam unikatne lokacije u Euklidskom prostoru.
Takođe, jedan od osnovnih pojmova mehanike je materijalna tačka. To je telo koje nema dimenzija, ali ima masu, i u svakom trenutku se poklapa sa nekom tačkom prostora. Materijalna tačka predstavlja idealizaciju koja u realnosti ne postoji.[1]