Salafizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Salafizam (arap. ; salafiyyah, salafija) ili selefizam (iz tur. selefiyye; selefije) je pokret ili sekta unutar sunitskog islama čiji se sljedbenici identificiraju sa najranijim generacijama muslimana (7. – 9. vijek) u uvjerenju da predstavljaju ideal islamske prakse. Historijski, salafizam je obuhvaćao marginalizirane pokrete i zagovornike u Arabiji, Egiptu, Turskoj i Indiji, dok se od sredine 20. vijeka uvelike iskristalizirao u vahabizam, fundamentalistički pravac nastao u Saudijskoj Arabiji tokom 18. vijeka zbog čega se dva termina nerijetko koriste kao sinonimi. Salafizam nije homogen i jedinstven jer se krajem 20. vijeka fragmentirao na apolitičku, političku i militantnu granu. Kod brojnih sunitskih, šijitskih i zapadnih stručnjaka salafizam je stekao negativnu reputaciju s obzirom da ga generalno karakteriziraju rigidna fundamentalistička tumačenja i izuzetna isključivost, dok je njegov militantni oblik postao ideološkom podlogom za razne terorističke i radikalne organizacije. Usprkos tome, salafizam je najbrže rastući pokret među muslimanima u svijetu. Pristaše ovih struja naziva se salafistima (selefistima), salafitima (selefitima) ili salafijama (selefijama).