Rudnici u Tarnovskoj gori
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rudnik u Tarnovskoj gori nalazi se u Gornjoj Šleziji, u jednom od glavnih rudarskih područja centralne Evrope, južna Poljska. Sastoji se od podzemnog rudnika sa tunelima, oknima, galerijama i drugim karakteristikama vodoprivrednog sistema i danas predstavljaju ostatke rudarske industrije srebra, olova i cinka.[1]
Rudnik u Tarnovskoj gori | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Registriran: | 2017. |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | i, ii, iv |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Područje Tarnovske gore poznato je po bogatstvu olovne rude pod nazivom galena, iz koje se takođe dobiva srebro i cink. Od 16. vijeka postaje jedan od vodećih industrijskih centara u istočnoj Evropi. Period procvata trajao je do kraja 16. vijeka. U 17. vijeku ruda se počela vaditi na većim dubinama što je stvaralo probleme sa vodom koja je plavila rudnik. Uskoro je počeo Tridesetogodišnji rat i proizvodnja je stala. U 18. vijeku Šlezija je postala dio Pruskog carstva.
Godine 1776. vlasnici rudnika su posjetili najveće engleske industrijske centre, koji su u drugoj polovini 18. vijeka bili predvodnik evropske industrije. Tamo su naučili principe rada rudnika uglja, koksare, upotrebu parnih mašina, izgradnju vodenih kanala i otvora za drenažu rudarskih iskopa. Rudnik je uspješno radio do 1913. god. kada je zatvoren zbog iscrpljivanja rude galenata. Četiri vijeka rudari su iskopali preko 20.000 okna i preko 150 kilometara podzemnih koridora.