Radama II.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Radama II. (Antananarivo, 23. septembar 1829. - Antananarivo, 12. maj 1863.[1]), bio je kralj Madagaskara koji je vladao svega dvije godine od 16. augusta 1861. do svoje (vjerojatne) smrti 12. maja 1863.[1]
Radama II. | |
---|---|
Radama II. | |
Kralj Madagaskara | |
Vladavina | 1861. - 1863.[1] |
Krunidba | 1810. |
Prethodnik | Ranavalona I. |
Nasljednik | Rasoherina |
Supruga | Rabodo |
Puno ime | |
Rakotosehenondradama[1] | |
Dinastija | Merina |
Otac | Radama I. (makar se govorkalo da mu je pravi biološki otac Andriamihaja |
Majka | Ranavalona I. |
Rođenje | 23. septembar 1829. Antananarivo, Madagaskar |
Smrt | 12. maj 1863. Antananarivo |
Pokop | 1863. / 1897. Prvo u Ilafyi, zatim ponovno u grobnicu u kompleks Rova |
Radamina vladavina, premda vrlo kratka, bila je prelomna u historiji Kraljevine Madagaskar. Naslijedivši na tronu svoju majku Ranavalonu I., koja je za svoje dugotrajne vladavine od 33 godine, uspjela sačuvati kulturnu i političku nezavisnost Madagaskara od francuskih i britanskih uticaja, često vrlo brutalnim sredstvima, provodivši nepopustljivu - izolacionističku politiku. Radama II. napravio je veliki zaokret u odnosu na politiku svoje majke, odbacujući politiku izolacionizma i zabrane širenja kršćanstva, on je ponovno otvorio Madagaskar evropskim trgovcima i njihovom uticaju i obnovio slobodu vjeroispovjesti. Radama II. je odrastao pod velikim utjecajem francuskih krugova iz Antananariva (osobito savjetnika njegove majke Josepha-Françoisa Lamberta) i bio im sklon. Tako da je još kao prijestolonasljednik na njihov nagovor, potajice potpisao ugovor 1855 sa Josephom-François Lambertom (tzv. Povelju Lambert), kojim je njemu i njegovoj kompaniji - Compagnie de Madagascar, dao isključiva prava na eksploataciju ruda i drugih resursa Madagaskara u zamjenu za 10% od prihoda. Ta povelja, koju je kasnije odbacio tadašnji premijer Rainilaiarivoni, bila je casus belli za Francusku agresiju na Madagaskar i pretvaranje u koloniju 1896.[2]