Pustinja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pustinja je područje koje zbog velike oskudice vlage nema razvijenog vegetacijskog pokrova. Iako su pustinje najpoznatije po održavanju vrlo malo života, one zapravo pružaju utočište mnogim živim bićima koja obično ostaju sakrivena (posebice tijekom dnevnog svijetla) kako bi sačuvala vlagu. Približno jednu trećinu Zemljinog kopna čine pustinje.[1]
Pustinjski krajolici imaju stalno zajednička obilježja. Pustinjsko je tlo često sastavljeno većinom od pijeska, pa mogu biti prisutne i pješčane dine. Izgledi stjenovitog terena su tipični i odražavaju minimalan razvoj tla te razasutost vegetacije. Najniži dijelovi zemlje mogu biti ravnice pokrivene sa soli. Eolski (djelovanjem vjetra) procesi su glavni faktori u oblikovanju pustinjskih krajolika.[2]
Pustinje ponekad sadrže vrijedna ležišta minerala koja su se oblikovala u aridnoj okolini ili su bila izložena eroziji. Budući da su pustinje suha područja, one su idealna mjesta za očuvanje fosila i ljudskih rukotvorina.
U Köppenovoj klasifikaciji klime pustinje su označene kao (BW).[3][4]