Persijanac (Plaut)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Persijanac (lat. Persa) je komedija rimskog književnika Tita Makcija Plauta, sastavljena od pet činova. Prolog ne postoji u formalnom smislu, kao deo izdvojen od drame, nego u prvoj sceni prvog čina kroz dijalog dvojice likova objašnjava predistorija radnje i kontekst cele situacije. Radi se o komediji koja je svakako napisana tokom zrele faze Plautova stvaralaštva. Kao što je slučaj sa skoro svim Plautovim komedijama, ni za ovu se ne zna tačna godina kada je nastala, ali se pretpostavlja da je to bilo oko 196. pne. To se zaključuje na osnovu toga što se u samom tekstu nalaze mnoge aluzije na istorijske događaje koji su se odigrali otprilike tada. Na primer, stih 100 se odnosi na tročlani kolegij Epulonâ (Epulones), koji je osnovan 196. pne., stihovi 339‒340 odnose se na kraljeve Filipa V i Atala I, koji su se sukobili 197. pne., dok stihovi 433‒436 izgleda aludiraju na "rimske igre" (ludi Romani) održane 197. pne.
Persijanac (Persa) | |
---|---|
Napisao: | Plaut |
Likovi | Toksil (rob) Sagaristion (rob, prijatelj Toksilov) Dordal (svodnik) Lemniselenida (hetera, ljubavnica Toksilova) Sofoklidiska (robinja Lemniselenidina) Saturion (parazit) Kći Saturionova Pegnij (dečak, rob) |
Datum premijere | oko 196. pne. |
Mjesto premijere | Rim |
Originalni jezik | Latinski |
Žanr | Palijata |
Radnja | ulica u drevnoj Atini između dve kuće |
Cela komedija bavi se robovima, osim što se pojavljuju jedan svodnik i jedan parazit, što predstavlja novinu sa strukturalne tačke gledišta. Naime, u ovom komadu rob je taj koji je zaljubljen i koji otvara prvi čin svojim ličnim monologom tipičnim za zaljubljenog mladića. S obzirom na to, ovde je došlo do spajanja uloga zaljubljenog mladića i lukavog roba.
Komedija je nazvana po jednom od učesnika u prevari koju organizuje protagonista, rob Toksil: prijatelj Sagaristion preobuče se u Persijanca kako bi prodao jednu devojku, tobože s Orijenta. Verovatno se naslov odnosi na ovu Toksilovu rečenicu:
- Audin tu, Persa? Ubi ab hoc argentum acceperis,
- simulato, quasi eas prosum in navem.
- "Čuješ li, Persijanče? Kad primiš novac od ovoga,
- pravi se kao da ideš pravo na brod".[1]