Otkrivenje po Petru (koptsko)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Otkrivenje po Petru na koptskom jeziku, nazvano i gnostičko otkrivenje po Petru radi razlikovanja od Otkrivenja po Petru na grčkom jeziku, je hrišćanski gnostički spis iz 3. vijeka otkriven u okviru zbirke Nag Hamadi.[1]
Petrova apokalipsa sadrži pripovijest o otkrivenju koje je doživio apostol Petar i koje je protumačio Isus Spasitelj, čime Petar postaje prosvetljen i otkriva pravu tajnu Isusove muke.[2] Progon Isusa predstavlja model za razumijevanje ranokršćanske povijesti koja se odnosi na ugnjetavanje gnostičkih vjernika od "onih koji sebe nazivaju biskupima i đakonima". U spisu, Isus nizom proročanstava, koja zapravo odražavaju prošle događaje, kritizira glavnu struju kršćanstva.[1]
Pisac ove knjige, po svoj prilici, je bio gnostički hrišćanin zabrinut zbog opasnosti progona.[2] Spis odražava sukob između glavne struje kršćanstva i ranohrišćanskih disidenata u periodu uspostave episkopalne vlasti. Neki proučavaoci primećuju da su u ovom spisu "heretici" više nalik onima koji se obično smatraju "ortodoksnima".[3]
Spis pripada književnom žanru otkrivenja.