Nulta gravitacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nulta gravitacija ili bestežinsko stanje (engl. ) je stanje u kojem gravitacija ili sila zemljine teže, nema nikakvih uticaja, ili čije se dejstvo ne oseća u organizmu živih bića ili na predmetima. Iako je opseg dejstva gravitacije u principu beskonačan, ona u bestežinskom stanju praktično ne postoji (približava se nuli), ili je njen uticaj minimalan (najčešće na nivou mikrogravitacija) pa se praktično i ne manifestuje. Ovo stanje je najizraženije iza Karmanove linije u svemiru.
Međutim, postoje prostori na Zemlji ili u njenoj atmosferi u kojima dejstvo gravitacije nije primetno (ili je jedva primetno), kao što je to u toku slobodnog pada u vakuumu ili u satelitskim sistemima i specijalnim trenažnim avionima.[1]
Smatra se da gravitacija i njeno polje dejstvuju ravnomerno na masu svih objekta u referentnim okvirima. Ova pretpostavka važi kada je veličina regiona koji se posmatra mala u odnosu na njihovu udaljenost od centra gravitacije susednih masa. Mala veličina osobe u odnosu na poluprečnik Zemlje je jedan takav primer. Nasuprot tome, objekti u blizini crne rupe, su predmet veoma neuniformnih gravitacionih polja. Ova neuniformna polja u blizini gravitacionog tela proizvode lokalnu snagu privlačenja sile plime (ili sekundarnog efekat sile gravitacije odgovornog za plimu i oseku) unutar ljudskog tela i unutar letelice. U blizini Zemlje, ova uniformna polja su odgovorna za pojavu mikrogravitacije. Zato se za nultu gravitaciju često koristi i termin mikrogravitacija, jer nulta gravitacija u svemirskom brodu ili u kabini trenažnog aviona nije „savršena“. [2]
Duže izlaganje organizma ovom okruženju vremenom može izazvati poremećaje; sistema ravnoteže, metabolizma vode, povraćanje, gubitak mišićne snage, a po izlasku iz njegovog dejstva, i probleme sa stajanjem i hodom. Zato se izučavanjem ovog stanja i merama zaštite pored Agencija za svemirska istraživanja bavi i vazduhoplovnokosmička medicina.[3]