Kristalni oscilator
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kristalni oscilator je oscilator koji koristi rezonancu vibrirajućeg kristala od piezoelektričnog materijala, da stvori električni signal sa preciznom frekvencijom.[1] Ova frekvencija se obično koristi za praćenje vremena (kao u kvarcnim ručnim satovima), da obezbedi stabilan signal sata za digitalna integrisana kola, kao i da stabilizuje frekvencije za radio predajnike i prijemnike.
Tip komponente | elektromehanička |
---|---|
Princip rada | piezoelektricitet, rezonancija |
Izumitelj | Alexander M. Nicholson Walter Guyton Cady |
Prva proizvodnja | 1918. |
Pinovi | dva bez polariteta |
Elektronski simbol | |
Kristal koji se obično koristi je kvarc. Kvarcni kristali su proizvedeni za frekvencije od nekoliko desetina kiloherca do nekoliko desetina megaherca. Više od dve milijarde kristala se godišnje proizvede. Najviše se koristi za potrošačke uređaje kao što su ručni satovi, satovi, radio aparati, računari i mobilni telefoni. Kvarcni kristali se takođe mogu naći unutar testne i mjerne opreme, kao što su brojači, generatori signala i osciloskopi.
Kristali se često koriste za generisanje određenih učestanosti u elektronskom kolu.[2] Kristali i rezonatori obezbeduju preciznu vremensku bazu za elektronska kola. Kada se koristite sa odgovarajućim oscilatornim kolom, oni generiše niz impulsa, nalik metronomu.[3]
Simbol kristala liči na simbol kondenzatora, sem što se između pločica nalazi pravougaonik.