Istrorumunji
From Wikipedia, the free encyclopedia
Istrorumunji (Ćiribirci, Ćići) su nevelika etnička grupa nastanjena u sjeverozapadnoj Istri, danas uglavnom u područjima oko Čepićkog polja, u selima Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Letaj i drugima.
Istrorumunji | |||
---|---|---|---|
Jezična karta Istre sa kraja 19. vijeka | |||
Ukupna populacija | |||
22 |
|||
Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||
| |||
Jezik/ci | |||
Istrorumunjski jezik | |||
Religija | |||
Katolici | |||
Srodne etničke grupe | |||
Vlasi |
Danas su im mnoga sela napuštena i znatan ih je dio kroatiziran. Pojava prvih Ćića u Istri počinje negdje krajem 14. vijeka, jedno od njihovih glavnih naselja, Žejane, spominju se još 1395., a postepeno naseljavaju sjeverne obronke Ćićarije i na Krasu (Mune, Šapjane i sve do Materije). To su Morlaci (Aromuni) koji su doselili s Velebita (nazivan i Morlachia). I, Kukuljević piše kako je krčki feudalac I. Frankopan dopustili naseljavanje nekoliko porodica 'Murlaka' u Omišlju gdje im je dao zemlju i pašnjake. . Glavnina Čiribiraca, kako su ih sve nazivali, dolazi tek negdje krajem 15. vijeka [1] [2] ili početkom 16. vijeka, po Kandleru i De Franceschi govore da ih doseljava Mletačka republika iz sjeverne Dalmacije, gdje su bili poznati pod imenom Morlaci, iako to nije pouzdano jer Venečani i Srbe i Hrvate i Morlake su nazivali Morlacima, a da Austrija u XVI. st. isto doseljavaih Morlake na području Pazinske grofovije. Vjerojatno ih se dovozilo do Plominskog zaljeva odakle ih naseljava prema sjeveru na kugom opustošene krajeve (od Ćepićkog jezera, Boljunskog polja do Šušnjevice i Laništa, tj. po obroncima zapadne Učke, i to najintezivnije desetih i dvadesetih godina 16. vijeka. Sa sobom ovo stanovništvo donosi svoj romanski jezik koji se još očuvao oko Čepićkog polja gdje ih još okolno stanovništvo naziva Ćićima, Rumunjima ili Ćiribircima.