Francis Walsingham
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sir Francis Walsingham (cca. 1532 – 6. april 1590) bio je engleski diplomat, obavještajac i državnik u službi kraljice Elizabete I, na čijem je dvoru formalno služio kao njen glavni sekretar od 20. decembra 1573. do smrti. Na tom je mjestu stvorio izuzetno široku i efikasnu mrežu doušnika i špijuna koja se smatra prvom modernom obavještajnom službom u historiji Engleske i Evrope.
Sir Francis Walsingham | |
---|---|
Rođenje | cca. 1532 [1] vjerojatno Chislehurst, Kent |
Smrt | 6. april 1590 Seething Lane, London |
Zanimanje | državni sekretar obavještajac |
Vjeroispovijest | protestantizam |
Suprug/a | Anne Barne Ursula St. Barbe |
Djeca | Frances Devereux, grofica od Essexa Mary Walsingham (umrla kao dijete) |
Roditelji | William Walsingham Joyce Denny |
Odrastao je u relativno imućnoj porodici sitnih zemljoposjednika te se u mladosti obrazovao za pravnika i postao gorljivi sljedbenik protestantizma. Zbog toga je bio prisiljen bježati iz Engleske za vrijeme vladavine katoličke kraljice Mary I te je proveo nekoliko godina u Švicarskoj i sjevernoj Italiji. Nakon dolaska Elizabete na prijestolje, postepeno je postao članom najužeg kruga njenih suradnika na dvoru. Od 1570. do 1573. je služio kao ambasador u Francuskoj, te bio neposrednim svjedokom Bartolomejske noći.
Na mjestu državnog sekretara je inzistirao da se Engleska pretvori u pomorsku silu te podržavao stvaranje moderne mornarice, kao i kolonizaciju Amerike; također je nastojao politički ujediniti Englesku sa Škotskom te se zalagao za kolonizaciju protestanata u Irsku. Njegova obavještajna aktivnost se, pak, temeljila na velikom broju agenata u gotovo svim evropskim zemljama i Turskoj, a kao izvor kadrova je uglavnom koristio studente sa Cambridgea i Oxforda. Walshingham je također stvorio i kriptografsku službu, inspiriran opsesijom šiframa koju je stekao u mladosti. Neki od njegovih najvećih uspjeha su bili presretanje kompromitirajuće poruke škotske kraljice Mary I koja je dovela do njenog suđenja i pogubljenja 1587. kao i otkrivanje španskih planova za invaziju 1588.
Iako mu je kraljica Elizabeta javno iskazivala naklonost i nazivala "mojim Maurom" (što se odnosilo na njegovu tamnu put), sa njom se razilazio u religijskim pitanjima, držeći njeno anglikanstvo previše "mlakim" u odosu na katoličanstvo. Na kraju je umro siromašan i u dugovima.