Didahe
From Wikipedia, the free encyclopedia
Didahi ili Didahe (grčki: Διδαχή Didakhḗ - nauk, učenje) punim nazivom Nauk dvanaestorice apostola (grčki: Διδαχὴ τῶν δώδεκα ἀποστόλων Didakhḕ tōn dṓdeka apostólōn, latinski: Doctrina duodecim apostolorum) je ranokršćanski spis. Većina stručnjaka kao vrijeme nastanka spisa navodi kraj 1. ili početak 2. vijeka.[1]
Didache | |
---|---|
Nastanak | kraj 1. ili početak 2. veka |
Mesto | Palestina ili Sirija |
Jezik | grčki jezik |
Pripisano | judeo-hrišćanima |
Izvori | ponovo otkriven 1873. |
Rukopisi | Papyrus Oxyrhynchus |
Auditorij | nejvreji (gentiles) |
Tematika | apostolsko učenje, vrsta katahizisa |
Didache je dokumenat o životu i praksi onovremene Crkve.[2] Vjerojatno je djelo više autora, i predstavlja neku vrstu katekizma. Sastoji se od četiri nejednaka dijela:[2]
- moralni (cc. 1—6) u obliku učenja o dva puta (»put života« i »put smrti«),
- liturgijski (cc. 7—10) koje sadržavaju i neke molitve (Očenaš i euharistijske molitve),
- disciplinski (cc. 11—15), i
- eshatološki dio (c. 16), tzv. »mala apokalipsa«.
Neki su ga crkveni oci smatrali dijelom Novoga zavjeta[3], dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski[4], pa na kraju nije ušao u Novozavjetni kanon, izuzev Etiopsku crkvu čiji kanon sadrži spis Didascalia koji se temelji na Didahe. Katolička crkva je Didahe prihvatila kao dio zbirke apostolskih otaca.