Brzina svjetlosti
From Wikipedia, the free encyclopedia
Brzina svetlosti u vakuumu iznosi tačno 299.792.458 m/s (približno 300.000 km/s), predstavlja važnu fizičku konstantu i zato se obeležava posebnim slovom c. U različitim sredinama (tečnostima, gasovima itd.) brzina svetlosti je različita i uvek manja nego u vakuumu.[2] S obzirom da je svetlost oblik elektromagnetnog zračenja, njena brzina zavisi od električnih i magnetnih svojstava sredine kroz koju se kreće i konstantna je za tu sredinu.[3] Izračunava se na osnovu formule: . U vakuumu je .
Tačne vrednosti | |
---|---|
metara u sekundi | 299.792.458 |
Plankova dužina po Plankovom vremenu (i.e., Plankove jedinice) | 1 |
Aproksimativne vrednosti (do tri značajne cifre) | |
Kilometara na sat | 1.080 milion (1,08×109) |
milja po sekundi | 186.000 |
milja po satu[1] | 671 milion (6,71×108) |
astronomskih jedinica na dan | 173[Note 1] |
parseka godišnje | 0,307[Note 2] |
Aproksimativno vreme putovanja svetlosnog signala | |
Rastojanje | Vreme |
jedna stopa | 1,0 ns |
jedan metar | 3,3 ns |
od geostacionarne orbite do Zemlje | 119 ms |
dužina Zemljinog ekvatora | 134 ms |
od Meseca do Zemlje | 1,3 s |
od Sunca do Zemlje (1 AU) | 8,3 min |
jedna svetlosna godina | 1,0 godina |
jedan parsek | 3,26 godina |
od najbliže zvezde do Sunca (1,3 pc) | 4,2 godina |
od najbliže galaksije (patuljaste galaksije Veliki pas) do Zemlje | 25,000 godina |
preko Mlečnog puta | 100,000 godina |
od galaksije Andromeda do Zemlje | 2,5 miliona godina |
od Zemlje do kraja vidljivog svemira | 46,5 milijardi godina |
Brzina svetlosti je jedan od važnijih pojmova u Ajnštajnovoj teoriji relativnosti. U teoriji relativnosti, c međusobno povezuje prostor i vreme, a isto tako se javlja u poznatoj jednačini jednakosti mase i energije E = mc2.[4] Prema istoj teoriji nije moguće kretanje brzinama većim od brzine svetlosti u vakuumu.[5]
Prvu poznatu naučnu metodu za merenje brzine svetla izveo je danski astronom Ole Kristensen Remer 1675. godine. Posle njega, Fizo bez astronomskih metoda dolazi do brzine svetlosti koja iznosi 313.870 km/s. Najpoznatije merenje brzine je izveo Albert Majkelson, uz pomoć rotirajućih ogledala u Kaliforniji. Zahvaljujući tim eksperimentima, utvrđeno je da je brzina svetlosti 299.792,458 km/s, a sam Majkelson je dobio Nobelovu nagradu 1907.
S obzirom da se osnovna merna jedinica za vreme, sekunda, može preciznije izmeriti od osnovne jedinica za dužinu, metra, brzina svetlosti je iskorišćena za preciznu definiciju ove merne jedinice. Tako je od 21. oktobra 1983. godine metar određen kao rastojanje koje svetlost pređe u vakuumu za 1/299.792.458 deo sekunde.[6]