Bitka kod Midwaya
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bitka za Midvej je bila velika pomorska bitka na Pacifiku u Drugom svetskom ratu. Ona je trajala od 4. do 7. juna 1942. godine, približno mesec dana nakon bitke u Koralnom moru, pet meseci nakon japanske okupacije ostrva Vejk, i tačno šest meseci od dana kada su Japanci izvršili napad na Perl Harbur. Zbog svojih kratkoročnih i dugoročnih posledica, ona je bila najvažnija pomorska bitka još od Nelsonove pobede kod Trafalgara 1806. godine.
Drugi svetski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Američki obrušavajući bombarderi Daglas Dontlis u blizini goruće japanske teške krstarice Mikuma | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
SAD | Japan | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Čester Nimic Frenk Flečer Rejmond Spruens |
Isoroku Jamamoto Čuiči Nagumo Tamon Jamaguči † Nobutake Kondo | ||||||
Snaga | |||||||
3 nosača aviona 7 teške krstrice 1 laka krstarica 15 razarača 233 aviona na nosačima 127 aviona na Midveju |
6 nosača aviona 4 nosača hidroaviona 7 bojna broda 4 bojna krstaša 10 teške krstarica 5 lake krstarica 56 razarača 248 aviona na nosačima ~100 aviona sa kopna | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
1 nosač aviona potopljen 1 razarač potopljen 150 uništenih aviona 307 poginulih |
4 nosača aviona potopljena 1 teška krstarica potopljena 322 uništenih aviona.[2] 3057 poginulih[3] |
Za vreme bitke, snage Sjedinjenih Američkih Država zaustavljaju japanski napad na atol Midvej, gubeći jedan nosač aviona i jedan razarač, a potapaju Japancima četiri nosača aviona i jednu tešku krstaricu.
Bitka je bila odlučujuća pobeda za Amerikance, široko smatrana za najvažniju pomorsku bitku u Pacifičkoj kampanji u Drugom svatskom ratu.[4] Bitka je trajno oslabila carsku japansku mornaricu, naročito zbog gubitka četiri nosača aviona i preko 200 nenadoknadivih, iskusnih mornaričkih pilota.[5]
Obe zemlje su pretrpele gubitke u bici, ali Japan je bio nemoćan da obnovi svoje pomorske snage, dok u isto vreme američki program brodogradnje i obuke novih pilota, je omogućio brzu popunu.[6] Od 1942. godine, Sjedinjene Američke Države grade brodove po velikom programu, koji je trebao omogućiti mornarici superiornost nad japanom flotom.[7] Nakon Midveja, japanska mornarica je postala inferiornija u odnosu na američku flotu koja je iz mesec u mesec bila sve jača. Strateški, američka mornarica je bila sposobna da preuzme inicijativu na Pacifiku i krene u ofanzivu.
Japaski plan napada na Midvej, koji je takođe uključivao sekundarni napad na Aleutska ostrva od strane manje flote, je bio japanski mamac da se američka flota nosača aviona uvuče u zamku i uništi.[8] To bi efektivno uništilo američku Pacifičku flotu i garantovalo bi japansku pomorsku nadmoć na Pacifiku barem do kraja 1943. Takođe bi osvajanje ostrva pomerilo japanske odbrambene linije dalje od matičnih japanskih ostrva. Uspeh ove operacije bi se takođe smatrao kao priprema za dalji napad na Fidži i Samou, kao i na predviđenu invaziju na Havaje.[9]
Da su Japanci ostvarili svoje ciljeve kod Midveja, severoistočni obod Pacifika bi bio bespomoćan protiv japanske mornarice. Zato midvejska operacija, kao i napad na Perl Harbur koji je uvukao Sjedinjene Američke Države u rat, nije bila operacija da se osvoji kopno SAD, već je bila usmerena na eliminaciju SAD kao strateške sile na Pacifiku, da bi se Japancima dale odrešene ruke u osvarenju svoje regionalne prevlasti. U najboljem slučaju, nadalo se da će Amerika biti prinuđena da sedne za pregovarački sto, radi okončanja rata na Pacifiku, sa povoljnim uslovima za Japan.[10]