Banu Hud
From Wikipedia, the free encyclopedia
Banu Hud (بنو هود) je bila arapska muslimanska dinastija koja je vladala Taifom Zaragoza od 1039. do 1110. Njen prvi predstavnik je bio emir Leride Al-Mustain I, Sulayman ibn Hud al-Judhami, koji je 1038/39. porazio suparnički klan Banu Tujibi i preuzeo vlast nad Zaragoza|Zaragozom]]. Njegovi nasljednici, posebno Ahmad I al-Muqtadir (1046-1081), Yusuf al-Mutamin (1081-1085) i Al-Mustain II, Ahmad ibn Yusuf (1085-1110) su se istakli kao pokrovitelji kulture i umjetnosti; palača Aljafería koju je podigao Ahmad I se često navodi kao jedina palača iz tog perioda koja je skoro u potpunosti očuvana.
U nastojanju da očuvaju nezavisnost svoje države, a usprkos toga što su bili muslimani, Hudidi su brzo sklopili savezništvo, a potom čak i de facto kao svoje sizerene priznali kršćanske vladare Kraljevine Kastilje, i to tako što su 1055. počeli plaćati parias ili danak. Godine 1086. su stali na čelo saveza taifa, ili manjih muslimanskih država, koji su se odupirali nastojanjima marokanske dinastije Almoravida da cijeli al-Andalus stavi pod svoju vlast. U tome su uspjevali sve do maja 1110. kada je Zaragoza pod almoravidsku vlast. To je označilo kraj dinastije, čiji je predstavnik Imad al-Dawl abd al-malik al Hud, posljednji emir, sa svojim pristašama morao prebjeći na teritorije kršćanske Kraljevine Aragon i ući u službu kralja Alfonsa Ratnika.[1] Osam godina kasnije Alfonso je zauzeo Zaragozu i učinio je svojom prijestolnicom.