Arhat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Arhat ili arahant (sanskrit: arhat, pali: arahant - zaslužan, dostojan) je visoka budistička titula.
Reč arahant ("časni") se upotrebljavala u drevnoj Indiji za iskazivanje poštovanja, slično kao izraz „velečasni“ u hrišćanstvu. U Rigvedi ovaj termin se koristi za božanstvo Agni (II, 3. 3). I đaini koriste ovaj termin, kojim je oslovljavan Mahavira, utemeljitelj đainizma.
Kasnije je izraz stekao posebnu upotrebu u budizmu. Termin je izvorno označavao svakog asketu vrednog poštovanja zbog njegovih duhovnih dostignuća. Kasnije je počeo da označava one koji su, slično Budi, dostigli potpuno stanje savršenstva.[1]
Arahat je postao centralna figura teravada budizma. Kineski, japanski i korejski budizam takode imaju slične pojmove (kineski alohan, japanski arakan; korejski arahan).[1]