Vlagomjer
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vlagomjer ili higrometar je mjerni instrument za mjerenje apsolutne ili relativne vlažnosti (to jest udjela vodene pare) u nekoj kemijskoj tvari, najčešće u plinovima, a osobito u zraku. Zasniva se na različitim pojavama:
- na higroskopskim svojstvima nekih tvari, na primjer životinjske opne ili ljudske kose, koja se u vlažnijem zraku izdužuje, a u sušem steže (higrometar s kosom);
- na apsorpciji vodene pare iz poznate količine plina; vlažnost se određuje vaganjem apsorbirane pare (apsolutno određivanje vlage ili apsolutna vlažnost);
- na kondenzaciji, odnosno određivanju rosišta; plin se ohlađuje dotle dok ne nastupi kondenzacija vodene pare, koja se spušta u obliku rose; temperatura kod koje se to događa (temperatura rosišta ili rosište) ovisi o vlažnosti plina (na primjer Danielov higrometar);
- na psihrometriji, to jest određivanju razlike u temperaturi dvaju termometara u struji okolnoga zraka, od kojih je jedan suhi a drugomu je posudica sa živom nakvašena vodom; razlika ovisi o relativnoj vlažnosti zraka (psihrometar);
- na promjeni električne provodnosti nekog elektrolita, na primjer litijeva klorida (na primjer elektrolitni higrometar).[1]
Pri temperaturama nižim od 0 °C, određivanje relativne vlage vlagomjerom daje točnije rezultate od psihrometra.[2]