Seizmometrija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Seizmometrija (grč σεισμός: potres + -metrija) je dio seizmologije koji se odnosi na konstrukciju i kalibraciju mjernih instrumenata za registriranje potresa – seizmoskopâ, koji bilježe gibanje površine tla, ali bez vremenske osi, i seizmografâ. Iako je prvi uređaj za detekciju potresa konstruirao Zhang Heng u Kini već 132., seizmometrija se snažno počela razvijati tek u 18. stoljeća u Europi. Prvi dokument u kojem je opisan živin seizmoskop potječe iz 1703. Nagli razvoj seizmometrije potkraj 19. stoljeća utjecao je i na brz napredak seizmologije, jer su kvalitetni seizmogrami omogućili potvrdu mnogobrojnih teorijskih postavki, kao i važna otkrića koja su uslijedila. Seizmometrija uključuje i problematiku prijenosa podataka sa seizmoloških postaja u središnji opservatorij u realnom vremenu.[1]