Schiavoni
From Wikipedia, the free encyclopedia
Schiavoni (od latinskog: Sclavi[1] izvedeno od novo latinskog: Sclabo, Sclavo, iz grčkog: Σλάβος), je bio termin koji se u ranom srednjem vijeku po Apeninskom poluotoku ustalio za Slavene,[1] koji su zajedno s Avarima provalili u zapadne rimske provincije Norik, Dalmaciju, Panoniju i Iliriju.
Kratke činjenice Schiavoni Skjavoni ...
Zatvori
Područje na kojem su se naselili protezalo se od Drave, na sjeveru, planine Snežnik (Mons Albius) na zapadu, sve do Makedonije na istoku, skroz do jadranske obale i gradova koji su tada dobrim dijelom nastanjeni romaniziranog stanovništva.