Red zmajskih vitezova
From Wikipedia, the free encyclopedia
Red zmajskih vitezova (lat. Societas Draconistrarum; njem. Drachenorden; mađ. Sárkány Lovagrend) je viteški red osnovan u srednjem vijeku prvobitno radi zaštite europske kraljevske loze Svetog Rimskog Carstva.[1] Međutim glavna misija reda je bila obrana kršćanstva od neprijatelja, posebice Osmanlija što je i objavljeno u povelji toga reda 13. studenog 1408. godine. Red je utemeljio Žigmund Luksemburški, kralj Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva, Bohemije i Italije zajedno s visokim europskim plemstvom toga vremena. Među njima je bio i Hrvoje Vukčić Hrvatinić.
Godine 1431. Sigismund Luksemburški donosi odluku o proširenju družbe. Slijedom toga u družbu dolazi veliki broj utjecajnih osoba uglavnom plemića. Zmajev red dobio je ime po znaku zmaja koji ih je predstavljao u boju, a kao znak u boju nosili su ga vitezovi reda oko vrata. Vitezovi su se okupljali u družbu koja je ustrojena od stolova do velikoga meštra. Prvi stupanj ima 24 člana, dok u drugom stupnju ima više članova. Članovi prvog stupnja mogli su dalje imenovati niže vitezove kao članove reda. Zmajev red nije bio klasičan križarski red kao oni koji su nastali u tijeku križarskih ratova. On je bio strateški i politički red u potpori Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.
Danas red više ne postoji, međutim po uzoru na njega u mnogim europskim zemljama djeluju slične zmajske organizacije kojima je najčešća misija očuvanje kulturno-povijesne baštine. Suvremenim pravnim nasljednicima reda sebe smatraju Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" u Hrvatskoj i Suvereni vojni viteški red zmaja u Srbiji.