Osmotski tlak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Osmotski tlak je minimalni tlak koji je potrebno primijeniti na otopinu kako bi se spriječio unutarnji protok čistog otapala kroz polupropusnu membranu.[1] Također se definira kao mjera sklonosti otopine da unese čisto otapalo osmozom. Potencijalni osmotski tlak je maksimalni osmotski tlak koji bi se mogao razviti u otopini koja je od čistog otapala odvojena polupropusnom membranom.
Osmoza nastaje kada su dvije otopine koje sadrže različite koncentracije otopljene tvari razdvojene selektivno propusnom membranom. Molekule otapala prolaze prvenstveno kroz membranu iz otopine niske koncentracije u otopinu s višom koncentracijom otopljene tvari. Prijenos molekula otapala nastavit će se sve dok se ne postigne ravnoteža.[1][2]