Mjesta meijijevske industrijske revolucije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mjesta Meiji industrijske revolucije (japanski: 明治日本の産業革命遺産 製鉄, めいじにほんのさんぎょうかくめいいさん せいてつ・せいこう、ぞうせん、せきたんさんぎょう) je skupina od dvadeset i tri lokaliteta, uglavnom na jugozapadu Japana, koja su svjedočanstvo brze industrijalizacije zemlje od polovice 19. do ranog 20. stoljeća, kroz razvoj proizvodnje čelika, brodogradnje i eksploatacije ugljena. Ova mjesta predstavljaju kratki proces tijekom kojega je feudalni Japan težio za tehnološkim napretkom u europskom i američkom duhu, dok se usporedo tehnologija prilagođavala potrebama zemlje i njezinim društvenim običajima. Bio je to prvi uspješan prijenos zapadnjačke industrijalizacije na jednu ne-zapadnjačku zemlju. Zbog toga su Mjesta Meiji (povijesno razdoblje Japana od 1868. do 1920.) industrijske revolucije 2015. god. upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji.[1]
Mjesta Meiji industrijske revolucije: željezo i čelik, brodogradnja i rudnici ugljena | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Japan |
Godina uvrštenja | 2015. (39. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1484 |
Koordinate | 32°37′40″N 129°44′18″E |