Marija Magdalena
From Wikipedia, the free encyclopedia
Marija Magdalena (hebrejski מרים המגדלית; grčki Μαρία ἡ Μαγδαληνή) bila je Židovka koja je živjela u 1. stoljeću, te ju kršćani štuju kao sveticu.
U Novom zavjetu i apokrifnim pismima opisana je kao učenica Isusa Krista. U hrvatskom jeziku uobičajeno ime Marija Magdalena zapravo je Marija Magdalenska, tj. Marija iz Magdale.[1]
Sva četiri evanđelista spominju Mariju Magdalenu kao svjedokinju uskrsnuća Isusa Krista.[2] Spominju je i neki apokrifi koje su uglavnom pisali gnostici, kao osobu koja je bila važna u ranoj Crkvi, i koju je Isus posebno volio među svojim učenicima. U tradiciji kršćanskog zapada su tradicije o njenom životu u velikoj mjeri sažete u Legenda aurea, zbirci životopisa 153 značajna sveca i svetice koju je sredinom 13. stoljeća prikupio i uredio nadbiskup Genove Jacopo di Varazze (latinski: Jacobus da Voragine): prema ondje sadržanoj legendi ona je bila velikaškog roda, te je u nasljeđe dobila mjesto Magdalu kod Genezeretskog jezera; dok je njena sestra (sveta) Marta dobila posjed Betaniju u blizini Jeruzalema. Među važnim Isusovim učenicima je i njen brat (sveti) Lazar. Marija Magdalena je javno imala ljubavnike, pa je - dosljedno tome - poslije javno činila pokoru. Postala je učenica u užem krugu oko Isusa, te je postala primjer skrušenog pokajanja iz koje proizlazi iskrena ljubav.[3]
Liturgijski spomendan u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi je 22. srpnja. Sveta Marija Magdalena zaštitnica je slave žena, redovnica koje nose njezino ime, pokornica, djece koja teško uče hodati, frizera, učenika i studenata, bačvara i kožara, ljevača olova i rudnika, vinogradara, vrtlara, vincilira, proizvođača parfema i pomada, pomoćnica protiv očnih oboljenja, protiv nevremena i protiv gamadi. [4]