Majmunske boginje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Majmunske boginje zarazna su virusna bolest koja se pojavljuje kod ljudi i nekih životinja.[1] Simptomi uključuju vrućicu, natečene limfne čvorove, umor i osip s mjehurićima koji se pretvaraju u kraste.[1][2] Vrijeme od izlaganja do pojave simptoma (inkubacija) kreće se od pet dana do tri tjedna.[3][4] Trajanje simptoma obično je dva do četiri tjedna; oni su ponekad blagi ili nikakvi.[4][3][5] Pojava groznice i bolova u mišićima praćena oticanjem limfnih čvorova, s lezijama koje su sve u istoj fazi, nije zajednička svim zarazama.[1][6] Slučajevi mogu biti teški, osobito kod djece, trudnica i osoba s potisnutim imunosnim sustavom.[7]
Bolest je uzrokovana virusom majmunskih boginja, zoonoznim virusom iz roda Orthopoxvirusa. Virus variole, uzročnik malih boginja, također je u ovom rodu.[8] Dva se tipa virusa majmunskih boginja pojavljuju u ljudi, zapadnoafrički tip uzrokuje manje ozbiljnu bolest od srednjoafričkog iz kongoanskog bazena.[9] Virus se može prenijeti sa zaraženih životinja kroz sluznice ili oštećenja na koži preko zaraženog životinjskog mesa i izlučevina, ugrizom ili ogrebotinama.[10][2] Prijenos s čovjeka na čovjeka može se dogoditi bliskim kontaktom, izlaganjem zaraženim tjelesnim tekućinama, kontaminiranim predmetima i kapljičnim putem.[1][2][10] Ljudi mogu širiti virus od početka simptoma sve dok lezije ne postanu kraste i ne otpadnu; postoje dokazi o širenju i više od tjedan dana nakon stvaranja krasta.[9] Dijagnoza se može potvrditi testiranjem na DNK virusa.[11]
Za bolest ne postoji lijek.[12] Studija iz 1988. pokazala je da je cjepivo protiv velikih boginja pružalo oko 85 % zaštite u sprječavanju infekcije u bliskim kontaktima i u smanjivanju ozbiljnosti bolesti.[13] Novije cjepivo protiv malih i majmunskih boginja koje se temelji na modificiranom virusu vakciniji odobreno je, ali s ograničenom dostupnošću.[3] Mjere zaštite uključuju redovito pranje ruku i izbjegavanje bolesnih ljudi i drugih životinja. [14] Antivirusni lijekovi, cidofovir i tekovirimat, imunoglobulin vakcinije i cjepivo protiv malih boginja mogu se koristiti tijekom epidemija.[15][16] Bolest je obično blaga i većina zaraženih oporavit će se kroz nekoliko tjedana bez liječenja.[16] Procjene rizika od smrti variraju od 1 % za zapadnoafrički tip do 10 % za srednjoafrički tip.[17]
Sumnja se da nekoliko vrsta sisavaca djeluje kao prirodni spremnik virusa[3] i da ga je zbog toga nemoguće iskorijeniti kao što je iskorijenjen virus velikih boginja kojemu je čovjek bio jedini domaćin.[2] Iako se nekada smatralo da je zaraza neuobičajena kod ljudi, učestalost i ozbiljnost izbijanja značajno su se povećali od 1980-ih, [18] [19] vjerojatno kao posljedica slabljenja imuniteta nakon prestanka rutinskog cijepljenja protiv malih boginja.[20][21] Prvi slučajevi kod ljudi otkriveni su 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo.[22] Bilo je sporadičnih slučajeva u srednjoj i zapadnoj Africi.[19]
Epidemija majmunskih boginja iz 2022. godine predstavlja prvu pojavu rasprostranjenog prijenosa u zajednici izvan Afrike, koja je prvi put opažena u Ujedinjenom Kraljevstvu u svibnju 2022., s kasnijim slučajevima potvrđenim u najmanje 74 zemlje [23] na svim naseljenim kontinentima.[24][25][26][27][28][29] Dana 23. srpnja 2022. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je epidemiju javnozdravstvenim izvanrednim stanjem od međunarodne važnosti,[30] s više od 16 000 prijavljenih slučajeva u 75 zemalja.
U Hrvatskoj je do kraja srpnja 2022. otkriveno 11 slučajeva zaraze.[31]