Johann Wilhelm Hittorf
From Wikipedia, the free encyclopedia
Johann Wilhelm Hittorf (Bonn, 27. ožujka 1824. – Münster, 28. rujna 1914.), njemački fizičar i kemičar. Doktorirao (1846.) na Sveučilištu u Bonnu. Bio je profesor na Sveučilištu u Münsteru (od 1847. do 1889.). U fiziku je ušao preko elektrokemije, proučavajući gibanje iona prouzročeno prolaskom električne struje kroz otopinu. Godine 1853. otkrio je da se različiti ioni mogu gibati različitim brzinama i uveo pojam prijenosnoga broja. S Juliusom Plückerom istražio je s pomoću elektronskih cijevi spektre mnogih kemijskih elemenata. Otkrio je da alotropne modifikacije mogu dati različite spektre. Proučavao je prolaz električne struje kroz razrijeđene plinove i u tu je svrhu konstruirao poseban uređaj (Hittorfova cijev). Primijetio je da se, kada se između katode i osvijetljene strane cijevi nalazi bilo kakav predmet, pojavljuje sjena toga predmeta, to jest da se u odsutnosti magnetskoga polja katodne zrake šire pravocrtno (1869.). Bio je član francuske Akademije znanosti od 1900.[1]
Johann Wilhelm Hittorf | |
J. W. Hittorf oko 1904. | |
Rođenje | 27. ožujka 1824. Bonn, Njemačka |
---|---|
Smrt | 28. rujna 1914. Münster, Njemačka |
Državljanstvo | Nijemac |
Polje | Fizika, kemija |
Institucija | Sveučilište u Münsteru |
Alma mater | Sveučilište u Bonnu |
Poznat po | Hittorfov prijenosni broj Katodno zračenje |
Istaknute nagrade | Član francuske Akademije znanosti (1900.) |
Portal o životopisima |