Fon (jedinica)From Wikipedia, the free encyclopedia Fon (grč. φωνή: glas) (oznaka "ph") je brojčana jedinica razine glasnoće, određena logaritmom omjera tlakova opaženog zvuka p i usporedbenog zvuka p0 = 2 · 10–5 Pa, to jest razina je tlaka p prema usporedbenom tlaku:[1] L = 20 ⋅ log 10 ( p p 0 ) p h {\displaystyle L=20\cdot \log _{10}\!\left({\frac {p}{p_{0}}}\right)\!~\mathrm {ph} } Slušni sustav uha. Zvuk se širi u obliku prostornih longitudinalnih valova u zraku. Usporedba razine jakosti zvuka (dB) i glasnoće ili jakosti zvuka (fon) prema standardu ISO 226 iz 2003.
Fon (grč. φωνή: glas) (oznaka "ph") je brojčana jedinica razine glasnoće, određena logaritmom omjera tlakova opaženog zvuka p i usporedbenog zvuka p0 = 2 · 10–5 Pa, to jest razina je tlaka p prema usporedbenom tlaku:[1] L = 20 ⋅ log 10 ( p p 0 ) p h {\displaystyle L=20\cdot \log _{10}\!\left({\frac {p}{p_{0}}}\right)\!~\mathrm {ph} } Slušni sustav uha. Zvuk se širi u obliku prostornih longitudinalnih valova u zraku. Usporedba razine jakosti zvuka (dB) i glasnoće ili jakosti zvuka (fon) prema standardu ISO 226 iz 2003.