Ernst Mach
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ernst Mach (Brno, 18. veljače 1838. - München, 19. veljače 1916.), austrijski fizičar i filozof. Bio je profesor matematike u Grazu, fizike u Pragu i filozofije u Beču. Eksperimentalno i teorijski obradio fizikalnu i fiziološku akustiku. Posebno je poznat po tome što je obradio pojave vezane uz velike brzine bliske brzini širenja zvuka (Machov broj). Razvio stroboskopske metode istraživanja. Kao filozof, istaknuti je predstavnik empiriokriticizma (pansenzualizam, neopozitivizam), koji jedinom realnošću smatra doživljaje ili osjete (boja, zvukova, oblika, topline, hladnoće, trajanja i tako dalje). Osjete naziva elementima, stvari su za njega kompleksi tih elemenata. Po vlastitim riječima, antimetafizičar Mach odbacuje bilo kakve jezgre stvari koje bi bile neovisne o osjetima. Glavno mu je djelo Mehanika u svojem razvoju (njem. Die Mechanik in ihrer Entwicklung, 1883.), u kojem iznosi tezu da je znanost ljudima povijesno služila za svladavanje okoline. Kritizirao je ograničenost Newtonove mehanike, a njegove je postavke A. Einstein ugradio u temelje posebne teorije relativnosti.[1]
Ernst Mach | |
| |
Rođenje | 18. veljače 1838. Brno, Češka |
---|---|
Smrt | 19. veljače 1916. München, Njemačka |
Državljanstvo | Austrijanac |
Polje | Fizika, filozofija |
Institucija | Sveučilište u Grazu Karlovo sveučilište u Pragu Sveučilište u Beču |
Alma mater | Sveučilište u Beču |
Istaknuti studenti | Andrija Mohorovičić |
Poznat po | Machov broj |
Portal o životopisima |