Enrique Amorim
From Wikipedia, the free encyclopedia
Enrique Amorim (Salto (Urugvaj), 25. srpnja 1900. - Salto, 28. srpnja 1960.) bio je urugvajski romanopisac, dramatičar i marksist baskijskog-portugalskog podrijetla.[1]
Rođen je u Saltu, gradu na jugozapadu Urugvaja, u siromašnoj stočarskoj obitelji. Otac mu je imao portugalske korijene, a majka je bila doseljena Baskijka.[1] Za života proputovao je cijelu Latinsku Ameriku i Europu, gdje se prvi put susreo s marksizmom koji je prihvatio i na njemu temeljio svoje političko djelovanje. Njegova kuću u rodnom Saltu izgrađena je prema nacrtima poznatog francuskog arhitekta Le Corbusiera.
1920. počeo je pisati za argentinski ljevičarski časopis Los Pensadores koji se izdavao u glavnom gradu Buenos Airesu. Završetkom Drugog svjetskog rata, priključio se Komunističkoj partiji Urugvaja 1947., koja nije uživala potporu javnosti i urugvajskog naroda. Zaslužan je za obnavljanje spomena na španjolskog pjesnika Federica Garcíe Lorce, kojeg su tijekom Španjolskog građanskog rata ubile pristaše Francisca Franca.[2][3][4]