Akupunktura
From Wikipedia, the free encyclopedia
Akupunktura ((針灸), od lat. “acus”-igla+”pungere”-ubadati) je jedna od glavnih metoda tradicionalne kineske medicine, te tibetanske i indijske ajurvede (neki autori smatraju da akupunktura i potječe iz ajurvedske medicine).[1]
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine | |
---|---|
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština | |
NR Kina | |
Regija: | Azija i Oceanija |
Godina upisa: | 2010. |
Ugroženost: | - |
Poveznica: | UNESCO:00425 |
To je terapeutska tehnika kojom se ubadanjem igala u specifične točke na koži pacijenta nastoji uspostaviti ravnoteža Qi (得氣), koncepta "vitalne energije koja struji kroz organizam". Praksu je prvi imenovao latinskom riječju acupunctura Nizozemac Willem ten Rhijne.
Drevni kineski pučki liječnici smatrali su da postoji "životna energija" i da prolazi kroz tijelo preko dvanaest crta, tzv. meridijana.
Po njihovom vjerovanju, bolest je posljedica neravnoteže, viška ili manjka Qi, te da se ubadanjem tankih igala u akupunkturne točke “xue” ( 穴 ) kojih ima otprilike 365, ponovno uspostavlja ravnoteža. Njihovim mehaničkim provociranjem cilj je postići promjenu u protoku Qi, te tako djelovati na bolest.
Postojanje Qi, te ovakvo objašnjenje nastanka bolesti, nemaju znanstvene dokaze, te su u izravnoj oprečnosti sa saznanjima i znanstvenim dokazima moderne medicine i prirodnih znanosti, no akupunktura ponekad nalazi ograničenu primjenu u tretiranju nekih lakših medicinskih problema.